Kantuôn Ćakuluôn – podcast – epizoda 6 – “Pekljar i kudlak”

Već sam pisao o likovima iz istarske demonološke usmene predaje, a danas donosim priču o jednom od njih. Kudlak.

Kudlak je najčešće štrigun (vještac) koji se vraća iz mrtvih. On se noću diže iz groba i muči suseljane na raznorazne načine. Vrlo često napad svoju udovicu, ali i druge ljude. Kaže se da kome kudlak kuca na vrata taj uskoro umire. Usmenom predajom do nas su došle priče o ljudima koji su odlazili na groblja kako bi se riješili kudlaka. Najpoznatija, ali ne i jedina, je ona o Juri Grandu iz Kringe. Ta je priča specifična jer se po prvi puta spominje ime kudlaka i smješta se u konkretan povijesni kontekst.

Ova naša priča govori nam o jednom putujućem prosjaku koji stiže u selo u kojemu napada kudlak. Završava slično svim pričama o kudlaku, a to je odlaskom na groblje.

Kad govorimo o kudlaku moramo se osvrnuti na njegov naziv. Jasno je da naziv dolazi od riječi vukodlak, a njegovo djelovanje svih podsjeća na vampira. Treba razjasniti da su se u Istri, u jednom trenutku, ta dva lika stopila u jedan. Koliko je meni poznato, u Istri ne postoji predaja o ljudima koji se, u noći punoga mjeseca, pretvaraju u vukove, a povratnici iz mrtvih se nikada ne nazivaju vampirima. Naziv “vampir” ne postoji u istarskoj tradiciji. Stoga je, po meni, pogrešno i Juru Granda nazivati tim nazivom. Jure Grando je jednostavno – kudlak.

Jezik koji koristim u pripovijedanju je pretežito žminjska čakavica s pokojim upadom jugozapadnog istarskog dijalekta.

Kako biste bolje uživali u priči preporučam da se udobno smjestite, prigušite svijetlo u prostoriji, stavite slušalice i zatvorite oči.

Želim vam ugodno slušanje.

Poveznica na podcast: Epizoda 6 (ovdje)

Podcast možete slušati i na Spotify (ovdje) i Apple Podcasts (ovdje). Pretplatite se!!

RJEČNIK

pekljar – prosjak
škuro – mračno
priti – stići
najedanbot – odjednom
dolika – dolje
zame ga – uzme ga
zmanon – sa mnom
ni ote – nije htio
hitati – bacati
bokunić – komadić
njadra – njedra
šlovek – čovjek
kuolci – kolci
jutredan – sutradan
čuda svieta – mnogo ljudi
dižgracija – nesreća
domisliti se – sjetiti se
zajno – odmah
cimitar – groblje
tuonba – grob
dali su mu življienje – omogućili su mu dostojan život
liberati – osloboditi

Kantuôn Ćakuluôn – podcast – epizoda 5 – Le tre anarete/Tri patkice

U predstavi “Štuorice od polnoći” zabavio sam se, u pripovijedanju, koristiti razne istarske govore, od perojskog crnogorskog jezika do istro-rumunjskog. Nažalost, zbog nedostatka vremena, nisam se uspio pozabaviti istarskim talijanskim govorima. Za one koji ne znaju, u Istri se, uz standardni talijanski jezik, koriste dva talijanska govora; istro-mletački (nekadašnji službeni jezik Mletačke republike) te istriotski (regionalni romanski jezik koji se razvio iz latinskog paralelno s ostalim italskim jezicima).

U ovoj sam se epizodi podcasta pozabavio jednom kratkom, simpatičnom pričom iz talijanske narodne predaje Barbana. Zapisao ju je muzikolog Giuseppe Radole u svojoj zbirci “Fiabe istriane raccolte a Barbana” (Edizioni Comunità Istriane, Trst, 1969.). Radi se o varijanti priče o tri praščića i govori o tri patkice koje, dolaskom zime, koriste svoje perje kako bi sagradile sebi kućicu.

Nekima bude razočaravajuće kada čuju istarsku varijantu neke već poznate priče jer nije originalna, nije nastala na području Istre, meni se upravo takve sviđaju jer nam pokazuju kako Istra nije nikada bila izolirana već su kulturni utjecaji stizali odasvuda. Pa tako imamo mnoge priče koje potječu iz talijanskih (pogotovo Furlanije), germanskih, hrvatskih (slavenskih) i balkanskih (vlaških, helenskih i turskih) prostora.

Priču sam snimio onako kako je zapisana, na istro-mletačkom dijalektu, ali sam je preveo i snimio i na čakavici (pronaći ćete je na vremenskoj oznaci 8:20). Uživajte!!

Poveznica na podcast: Epizoda 5 (ovdje)

Podcast možete slušati i na Spotify (ovdje) i Apple Podcasts (ovdje). Pretplatite se i ostavite ocjenu!! Hvala!!

Kantuôn Ćakuluôn – podcast – epizoda 4 – Peteh

Svibanj je. Proljeće je u dubokom cvatu. Temperature su skoro ljetne. Nakon prošlomjesečne, mračne priče, osjetio sam da ovo vrijeme potrebuje laganiji sadržaj.

Zato sam za ovomjesečnu epizodu podcasta odabrao jednu kratku i duhovitu priču o pijetlu. “Peteh” je priča koja govori o jadnome pijetlu koji, nezadovoljan odnosom gospodara prema njemu, odlazi u svijet, iz inata, da započne novi život. Na putu susreće razne likove koji mu se pridružuju (na jedan vrlo “zanimljiv” način). Ti likovi nisu pijetlu samo susputnici, već se u kriznoj situaciji pokazuju kao prijatelji i saveznici.

Priča je prema ATU indeksu (Aarne – Thompson – Uther) uvedena pod brojem 715 i prisutna je širom svijeta, ali je možda najpoznatija francuska verzija “Bout-d’-Canard”. U našim krajevima će vjerojatno ponajviše podsjetiti na priču/pjesmicu “Pošla koka u dućan”, ali donekle i na “Dje da i repu”. Zna li netko još koju sličnu priču?

Jezik koji koristim u pripovijedanju je ovoga puta jugozapadni istarski dijalekt s pokojim upadom drugih govora.

Kako biste bolje uživali u priči preporučam da se udobno smjestite, prigušite svijetlo u prostoriji, stavite slušalice i zatvorite oči.

Želim vam ugodno slušanje.

Poveznica na podcast: Epizoda 4 (ovdje)

Podcast možete slušati i na Spotify (ovdje) i Apple Podcasts (ovdje). Pretplatite se i ostavite ocjenu!! Hvala!!

RIJEČNIK:

grdo se posvaditi – jako se posvađati
maša – jako, mnogo, vrlo, suviše
aš – jer
razjaditi se – naljutiti se
škontrati se – susresti se
prašati – pitati
vojskovat – ratovati
benj – dobro
gremo – idemo
na jedan bot – odjednom
grustiti se – nevoljko nešto raditi
vero ću – nego što da hoću
čele – pčele
dub – stablo
luč – svijetlo
kamin – dimnjak
mrež – (iz)među
ćapat – uhvatiti
vrći – staviti
kaštigati – kazniti
rabijati se – naljutiti se

Kantuôn Ćakuluôn – podcast – epizoda 3 – Kraljeva hći

Razmišljao sam koju bih priču mogao objaviti povodom Uskrsa. Nekoliko njih mi je ušlo u uži izbor, ali sam se odlučio za jednu netipičnu.

Priču “Kraljeva hći” pronašao sam u knjizi “Istarska škrinjica” Jakova Mikca. Bila je to jedna od prvih istarskih priča koju sam čitao. Priča je to o zabranjenoj ljubavi koja je toliko velika da uspijeva pobijediti i samu smrt.

Iako je priča vrlo mračna, ona nam pokazuje kako pravu i iskrenu ljubav ne može nitko i ništa zaustaviti. Pogotovo ne kralj, tiranin, kojega se svi boje. Ona je jača i od života i od smrti. Mislim da nam je ta misao danas, u vremenima u kojima živimo, svima veoma potrebna.

Vrlo mi je zanimljiva uporaba boja u ovoj priči. Iako je bijela boja, kod nas na Zapadu, uglavnom korištena kako bi označavala čistoću, nevinost i dobrotu, a crna upravo suprotno – smrt, prljavštinu, mrak, zlo – u ovoj priči možemo vidjeti kako je lik mrtve kraljevne koja sije smrt obučen u bijelu haljinu, a lik žene koja pomaže našem junaku obučen je u crnu odjeću. Naravno, možemo gledati ova dva lika, zapravo, kao dva naličja iste osobe. Nitko od nas nije potpuno bijel, ali niti potpuno crn. U svakome čuči malo jednog i malo drugog. Yin i Yang.

Jezik koji koristim u pripovijedanju je pretežito žminjska čakavica s pokojim upadom jugozapadnog istarskog dijalekta.

Kako biste bolje uživali u priči preporučam da se udobno smjestite, prigušite svijetlo u prostoriji, stavite slušalice i zatvorite oči.

Želim vam ugodno slušanje.

Poveznica na podcast: Epizoda 3 (ovdje)
Podcast možete slušati i na Spotify (ovdje) i Apple Podcasts (ovdje). Pretplatite se!!

RJEČNIK

oštar – strog
pridevat – dolaziti
regali – pokloni
niedan – nitko
namuran/a – zaljubljen/a
prinčip/eša – kraljević/kraljevna
ličencjati – otpustiti (s posla)
pozabit – zaboraviti
pasevat – prolaziti
dešperan/a – očajan/a
obolet se – razboljet se
ruvinat – uništiti
urdinat – narediti
soldat – vojnik
ganbievat – zamijeniti
tuonba – grob
špariti – nestati
boška – šuma
cok – panj
kurajan – hrabar
predikalnica – propovijedaonica
gvardija – straža
popeljat – dovesti
pena – tek što
čupnuti se – čučnuti se
mučati – šutjeti
minja – mala, malena
škuljica – rupica
špijati – neprimjetno motriti
najedanbot – odjednom
otprit se – otvoriti se
iskat – tražiti
tornati se – vratiti se
ćapat – uloviti
dečiditi – odlučiti
kumpanjati – otpratiti
pulpit – kor
zustat – ostati
jutre – sutra
kuntenat – zadovoljan
šperati se – nadati se
abracati – zagrliti
kapitat – dogoditi
veštalja – haljina
život – leđa
deliberat – osloboditi
naprov – jako
lotat se – boriti se
ubrnuti se – okrenuti se
bušati se – poljubiti se
življienje – život

Kantuôn Ćakuluôn – Podcast – Epizoda 2 – Grat svete Luzariji

Svake godine, za proljetnog ekvinocija, obilježavamo Svjetski dan pripovijedanja (World Storytelling Day). Magično je to vrijeme. Zimu, glad i smrt ostavljamo iza sebe i slavimo ponovno rođenje, život i bogatstvo.

Svaki Svjetski dan pripovijedanja nosi svoju temu. Ovogodišnja je “Lost and found” / “Izgubljeno i pronađeno”. Čim sam čuo koja je tema, odmah sam znao kojom ću pričom obilježiti taj dan.

Grat svete Luzariji je priča koja govori o izgubljenoj ljubavi koju naš junak na sve moguće načine pokušava vratiti.

Kada slušamo priču ili je čitamo različite nas stvari privlače. Nekada je to struktura, nekada likovi, a ponekad konkretne slike. To je bio moj slučaj s ovom pričom. Iako je imala vrlo čudnu strukturu, odmah me njoj privukla slika veša koji se suši na vjetru pored mora. Ta je slika bila moj prozor u ovu priču. Kao što sam napisao, struktura je bila podosta specifična i što sam više čitao to mi je bilo sve jasnije. Kazivač je u jednu priču spojio njih tri. Nije to nikakva posebnost. To se često događa kada se priče dalje prepričavaju. Neke gube svoje osnovne elemente, a neke dobivaju viškove.

Bio sam spreman priču pripovijedati onako kako sam je pročitao, no kada sam je ispričao svojoj majci iznenadila me njena reakcija. Nije joj se svidjela priča jer junak, koji je na početku bio priglup i smotan, u nastavku priče postaje vrlo mudar i snalažljiv i to bez razloga. Ta njena opaska me potakla da pokušam rekonstruirati onaj dio priče koji mi se činio važnijim. Maknuo sam dva početna segmenta koja su bila vrlo duhovita, ali mi se činilo da su tu samo kako bi nasmijala, a nemaju veze s glavnom pričom.

E, sad, vrlo je znakovito da mi je u pripremi ove priče nesvjesno pomogla moja majka jer figura majke je u priči vrlo važna.

Naš junak, u početku, živi s majkom i odlučuje se na onaj korak koji je nužan, ali problematičan u životu svakoga čovjeka, a pogotovo muškarca. Osamostaljenje i odvajanje od majke. On odlazi u svijet i u dalekom gradu upoznaje ženu s kojom želi provesti ostatak života. Svetu Luzariju. Nakon devet godina, junak želi ponovno vidjeti svoju majku i taj čin, ta želja, dovodi nas do zapleta. Junak gubi svako sjećanje na svoju ženu te ostaje s majkom devet godina, dok mu se ne vrati sjećanje. I tada kreće u potragu za suprugom.

No, kako bismo bolje shvatili priču, treba otkriti tko je zapravo sveta Luzarija. Kada sam krenuo spremati priču odmah sam guglao “Sveta Luzarija” misleći da ću pronaći informacije o svetici imena Luzarija. Naravno, takva svetica ne postoji. No, ono što sam pronašao bile su crkve Gospe od Ruzarija, odnosno Gospe od krunice, ružarija, ruzarija, luzarija. Znači, sveta Luzarija nije nitko drugi do Gospe, Majke Božje.

Ako tako čitamo ovu priču onda možemo shvatiti da putovanje našega junaka vodi od majke ka Majci. To je čisto spiritualno putovanje, težnja čovjeka da se duhovno uzdigne.

Vrlo mi je zanimljivo da sam pronašao dvije župe Gospe od Ružarija i to obje u Zadarskoj nadbiskupiji (Posedarje i Ražanac). Možda su to gradovi svete Luzarije iz priče? Kako su mnogi od današnjih stanovnika Istre potomci doseljenika iz okolice Zadra možda su se naši stari ovom pričom vraćali svojoj Majci, svojim korijenima?

Htio bih ovdje skrenuti pažnju na još jedan detalj, koji mi je stvarao moralnu dvojbu. Nisam znao trebam li ga ostaviti u priči ili ne. No, istražujući malo kako su se neki elementi u pričama vremenom mijenjali, došao sam do zaključka da ga ipak ostavim. Naime, na kraju priče, kada naš junak napokon pronađe svetu Luzariju on skida svoj magični kaput i pljusne je. Ako doslovno shvatimo pljusku naravno da nam dolaze moralne dvojbe. No, ako znamo da su se u pričama nekada, zbog srama kazivača, ili zbog dobi slušatelja, neke riječi kamuflirale drugima, onda možemo shvatiti što je ta pljuska trebala značiti.

Tijekom svog istraživanja istarskih narodnih priča često sam nailazio na tragove lascivnih opisa. Ponekad su oni bili vrlo očiti, a ponekad su maskirani ili jednostavno neizrečeni.

Jezik koji koristim u pripovijedanju je pretežito žminjska čakavica s pokojim upadom jugozapadnog istarskog dijalekta.

Kako biste bolje uživali u priči preporučam da se udobno smjestite, prigušite svijetlo u prostoriji, stavite slušalice i zatvorite oči.

Želim vam ugodno slušanje.

Poveznica na podcast: Epizoda 2 (ovdje)
Podcast možete slušati i na Spotify (ovdje) i Apple Podcasts (ovdje). Pretplatite se!!

RJEČNIK

Bivat – stanovati, živjeti
Prit – doći
Naprov – vrlo
Naredno – ugodno
Storit – učiniti
Čuda – mnogo
Iskat – tražiti
Se stat (na kega) – sresti (nekoga)
Namurati se – zaljubiti se
Domislit se – sjetiti se
Jušto – baš
Bušat – (po)ljubiti
(Po)zabit – zaboraviti
Povedat – reći
Ladri – lopovi
Karat se – svađati se
Kapot – kaput
Škuornji – čizme
Čarovni – čarobni
Živine – životinje
Trumbeta – truba
Tići – ptice
Vetri – vjetrovi
Bjankarija – veš
Kamara – soba
Kantat – pjevati
Ruompati – udarati
Na jedan bot – odjednom
Boro – komoda

Kantuôn Ćakuluôn – Podcast – Epizoda 1 – Vrajži ragač

Sastavni dio projekta Kantuôn Ćakuluôn bit će i podcast istoga naziva. U svakoj epizodi podcasta predstavit ću, pripovijedanjem, jednu istarsku priču. Epizode će izlaziti mjesečno i to na dan uštapa, punoga mjeseca.

“Vrajži ragač” ili kako je Maja Bošković – Stulli u knjizi Istarske narodne priče (Zagreb, 1959.) naslovljava “Vrag i njegov učenik” priča je za koju sam jako vezan. Jedan od razloga je taj što sam nju obradio u svom završnom radu na Prvom hrvatskom studiju pripovijedanja, ali prvenstveno je ovo priča koja ima doticaja s mojom obiteljskom pričom.

Naime, priča govori o jednoj pojavi koja je u Istri donedavna bila vrlo česta, a to je davanje djece na “služenje”. Siromašne obitelji, s mnogo djece neku su svoju djecu davali drugim obiteljima na služenje. Ponekad bi za tu uslugu dobivala novac, a ponekad je bilo dovoljno da dijete ima skrb u novoj obitelji. To služenje je znalo trajati od godine dana pa do nekoliko godina.

U mojoj je obitelji bilo nekoliko takvih primjera, ali onaj koji je bio kardinalan za obitelj je bio davanje moje bake Ruže Kranjčić na služenje u obitelj mojega djeda Josipa Bančića. Moj je pradjed Anton Bančić bio kolon na Malužalovoj stanciji pored sela Kranjčići (Savičenski), a moj pradjed Jakov Kranjčić iz sela Kranjčići (Žminjski) je podavao sve svoje kćeri na služenje te je Ružu poslao mojemu pradjedu. Ruža i Antonov sin Josip su se zaljubili te začeli obitelj iz koje se rodio moj otac Dario. Stoga, možemo reći da taj moralno upitan čin davanja djeteta na služenje, u ovom je slučaju zaslužan za moje postojanje.

Jezik koji koristim u pripovijedanju je pretežito žminjska čakavica s pokojim upadom jugozapadnog istarskog dijalekta.

Kako biste bolje uživali u priči preporučam da se udobno smjestite, prigušite svijetlo u prostoriji, stavite slušalice i zatvorite oči.

Želim vam ugodno slušanje.

Poveznica na podcast: Epizoda 1 (ovdje)
Podcast možete slušati i na Spotify (ovdje) i Apple Podcasts (ovdje). Pretplatite se!!

RJEČNIK
otrok – dijete
buorša – torba
kružiera – raskrižje
klabuk – šešir
čuda – mnogo
brižan – jadan
vrći se dakordo – dogovoriti se
palac – palača
kamara – soba
brnčet – zujati
kuorta – dvorište
tronbeta – truba
ragač – mladić
indovinat – pogoditi
za/sopet – za/svirati
škulja – rupa
bareta – kapa
tuka – ovdje
prehiti se na/prevrnuti se na – pretvoriti se
špigeti – vezice
postoli – cipele
je finjeno – gotovo je
samanj – sajam
bak – vol
prit – doći
bacilati – paziti
kaveca – uzde
zagoluožet se – polakomiti se
kaval – konj
dragomanit se – maziti se
hlapac – sluga
bruman – vrijedan
na forcu – silom
ćapat – uhvatiti