U predstavi “Štuorice od polnoći” zabavio sam se, u pripovijedanju, koristiti razne istarske govore, od perojskog crnogorskog jezika do istro-rumunjskog. Nažalost, zbog nedostatka vremena, nisam se uspio pozabaviti istarskim talijanskim govorima. Za one koji ne znaju, u Istri se, uz standardni talijanski jezik, koriste dva talijanska govora; istro-mletački (nekadašnji službeni jezik Mletačke republike) te istriotski (regionalni romanski jezik koji se razvio iz latinskog paralelno s ostalim italskim jezicima).

U ovoj sam se epizodi podcasta pozabavio jednom kratkom, simpatičnom pričom iz talijanske narodne predaje Barbana. Zapisao ju je muzikolog Giuseppe Radole u svojoj zbirci “Fiabe istriane raccolte a Barbana” (Edizioni Comunità Istriane, Trst, 1969.). Radi se o varijanti priče o tri praščića i govori o tri patkice koje, dolaskom zime, koriste svoje perje kako bi sagradile sebi kućicu.

Nekima bude razočaravajuće kada čuju istarsku varijantu neke već poznate priče jer nije originalna, nije nastala na području Istre, meni se upravo takve sviđaju jer nam pokazuju kako Istra nije nikada bila izolirana već su kulturni utjecaji stizali odasvuda. Pa tako imamo mnoge priče koje potječu iz talijanskih (pogotovo Furlanije), germanskih, hrvatskih (slavenskih) i balkanskih (vlaških, helenskih i turskih) prostora.

Priču sam snimio onako kako je zapisana, na istro-mletačkom dijalektu, ali sam je preveo i snimio i na čakavici (pronaći ćete je na vremenskoj oznaci 8:20). Uživajte!!

Poveznica na podcast: Epizoda 5 (ovdje)

Podcast možete slušati i na Spotify (ovdje) i Apple Podcasts (ovdje). Pretplatite se i ostavite ocjenu!! Hvala!!