Prije tjedan dana imao sam priliku ponovno izvoditi svoju predstavu “Štuorice od polnoći” koju sam, prije toga, posljednji put izveo 2019. g. Predstava je to pripovjednog kazališta koja se temelji na pričama moga pradjeda, a koje su zapisane u knjizi Milice Kranjčić “Libar od polnoći”. To mi je dalo priliku da se ponovno vratim istarskoj narodnoj predaji o mračnim doživljajima naših starih. Priče su to koje su nastale u mraku i iz mraka. Njima su naši stari objašnjavali pojave koje su se oko njih događale. Kako bi objasnili neobjašnjivo, mašta je bila najbolji pomoćnik. Iz toga mraka rađala su se razna bića koja nastanjuju istarsku narodnu predaju. Bića su to koja nisu ekskluzivno istarska, ali su ovdje itekako još živa. Iskoristit ću priliku da se prisjetim nekih.

Mrak ili Orko – biće je to koje ima neodređen oblik. Neki ga opisuju kao mačka, neki kao psa, a neki pak kažu da nije sličan ni psu, ni mački, ni magarcu, nit ičemu poznatom. Ono što je sigurno, jest da se to biće može susresti noću na raskrižjima. Ono čini da se čovjek izgubi i ne može pronaći svoj put kući. Neki kažu da ti se pojavi među nogama i s tobom na leđima odleti u daleke krajeve. Zanimljivo je da se većina ljudi koji se kunu da su bili žrtve Mraka baš vraćala iz gostionice.

Mora – s naglaskom na O ili s naglaskom na A (ovisno u kojem dijelu Istre se nalazite). Mora napada noću, u snu. Može napadati odraslu osobu (najčešće muškarce) ili dijete. Neki kažu da gurne svoj dlakavi rep muškarcu u usta i time ga guši, a drugi pak da siše životnu energiju s prsnih bradavica. Djeci zna sisati energiju iz pete. Jutro nakon napada More žrtva se budi umorna i bezvoljna. Ima onih koji tvrde da Mora dolazi u obliku muhe te kao takva ulazi žrtvi u usta i na taj način ju guši. Postoji više načina kako se od nje zaštititi ili spriječiti da te napadne. Zaštita je često u obliku noža ili škara koji se postavljaju u ključanicu ulaznih vrata sobe ili djetetu pod jastuk. Mast kojom se podmazuje crkveno zvono također može pomoći, ako njome namažete prsa. Ili pak kokošji izmet koji se umota u maramicu i djetetu veže oko noge. A postoji i način kako otkriti tko je Mora (jer se vjeruje da je Mora samo noćna manifestacija konkretne žene). Ako se pored kreveta postavi boca bez čepa može se tijekom napada Moru zatvoriti u bocu te začepiti. Ona je na taj način spriječena urinirati. Stoga, ona ujutro dolazi pred vaša vrata te se tamo popiški. Vrlo lukav, ali nehigijenski način otkrivanja More.

Štrigun i Štriga – ljudi koji su rođeni u košuljici te su im te košuljice prišili pod pazuhom. Neki kažu da su imali i rep. Uglavnom su to bili zli ljudi koji su činili svakakve nedaće. Ako je tuča pogodila područje to su sigurno Štrige ili Štriguni napravili, ako je uginula stoka, to su sigurno oni učinili. Oni su bili krivi za bolesti, smrt, neplodnost ljudi i zemlje. Govorilo se da se u ponoć sastaju na raskrižjima i to u obličjima različitih životinja te se tamo bore protiv Krsnika. Kada bi Štrigun umro, ako ga rezanjem tetiva ne bi u tome spriječili, vraćao bi se iz mrtvih kao Kudlak. Od Štriga i Štriguna (kao i ostalih “nečistih” bića) zaštititi se moglo Salamunovim križem ili slovom. Njega se crtalo na ulazna vrata kuća i štala.

Kudlak – povratnik iz mrtvih koji se vraća kako bi činio zlo. Ponekad je taj čovjek bio za života Štrigun, ali ponekad i nije. Kudlak bi se dizao noću iz groba, bauljao selom te kucao ljudima na vrata. Onaj kome bi pokucao umro bi u roku od nekoliko dana. Često se čulo da se pokojnik vraća kako bi gnjavio svoju udovicu. Najpoznatiji Kudlak je svakako Jure Grando. Postoji više (vrlo sličnih) priča o Kudlaku, ali samo je Jure Grando onaj s imenom i prezimenom. Mnogi ga nazivaju vampirom, ali taj termin nije poznat u Istri i za razliku od Drakule, Jure Grando nije pio krv i nije se pretvarao u šišmiša. Osloboditi se Kudlaka je bilo vrlo lako (kako za koga), otkopati tijelo (koje je vrlo često u jako dobrom stanju, nekada se mrtvac i smije) te ga probosti glogovim kolcem. Juru Granda je bilo malo teže riješiti. Njega su trebali dekapitirati. Često se Kudlaka opisivalo kao mješinu krvi, kao tijelo bez kosti. Zato se vjerovalo da se rezanjem mrtvačevih nožnih tetiva može spriječiti da se ovaj pretvori u Kudlaka i vrati iz mrtvih.

Urečljivac – za njega ili nju govorilo se da ima slabo oko, odnosno da može nauditi ljudima ili životinjama samo pogledom. Ili pak riječima, pohvalom. Nisu svi urečljivci namjerno činili zlo. Neki su jednostavno imali tu moć pa su to činili čak i nesvjesno. Zato se u Istri prakticiralo uz pohvale reći i “drek mu budi” ili “vrajži” ili neku drugu pogrdnu uzrečicu. Sve to kako bi osoba neutralizirala urok. Uroke su gasile starije žene. Na razne načine. Jedan od najzanimljivijih je svakako gašenje uroka bacanjem ugljena u vodu. Žena bi u posudu vode bacala komad po komad ugljena koji su predstavljali konkretne osobe i govorila: “ako je naudila žena, pukle joj sise, ako je naudio muškarac, puklo mu jaje”.

Štroligo i Štroliga – oni nisu bili nikakva izmišljena bića već ljudi od krvi i mesa koji su se bavili gašenjem uroka i liječenja, rekli bismo danas, alternativnom medicinom. Njima su se ljudi obraćali kada bi sumnjali da je na njih bačeno neko prokletstvo ili da su žrtve nekog gore opisanog bića. Štrolige bi često liječile travama ili pak nekim tajnovitim molitvama. Za neke Štrolige se govorilo da su Krsnici.

Krsnik – on je naš superheroj. Rađao se slično kao Štrigun, u košuljici, ali su po njega na peti rođendan došli stariji Krsnici te ga učili borbi protiv nečistih sila. Za razliku od Štroliga, on je imao nadnaravne moći te se mogao pretvarati u različite životinjske oblike kojima se na raskrižjima borio protiv svojih vječnih neprijatelja, Štriga i Štriguna. Kada bi ga trebalo opisati nekim filmskim likom, to bi svakako bio The Witcher.