Aleksandar Bančić

Rođen sam u Puli 1974. g. Diplomirao 1999. g. na Filozofskom fakultetu (Sveučilište Jurja Dobrile u Puli), smjer Talijanski jezik i književnost. Od 1996. bavim se kazalištem, najprije kao član Dramskog studija INK-a i glumac, a kasnije kao dramski pedagog.

Od 2003. g. do 2023. g. bio sam zaposlen u ISTARSKOM NARODNOM KAZALIŠTU – Gradskom kazalištu Pula kao umjetnički voditelj Dramskog studija i dramski pedagog, educirajući djecu i odrasle svim dramskim i kazališnim vještinama, čime sam radio na razvoju njihove kreativnosti i sposobnosti izražavanja, kritičko mišljenje i osvještavanje pripadnosti zajednici. Svake godine sa svojim dramskim grupama izvodio sam završne prezentacije Dramskoga studija, koje su uvijek bile vrlo posjećene i medijski popraćene.

Od 2005. do 2015. g. radio sam kao umjetnički voditelj Međunarodnog kazališnog festivala mladih, koji je od 2008. g. sadržavao Pulski Forum – festival Kazališta potlačenih, čiji sam bio organizator i idejni začetnik. Pulski Forum godinama je bio najvažnije okupljalište praktičara metodologije Kazališta potlačenih iz čitavoga svijeta, što svjedoče razni tekstovi u kazališnim časopisima u Turskoj, Grčkoj, Portugalu, Brazilu i Velikoj Britaniji (poput vrlo značajnog izdanja The Routledge Companion to Theatre of the Oppressed, Routledge, London/New York 2019). Na prvom izdanju festivala gostovao je i sam utemeljitelj Kazališta potlačenih, brazilski redatelj, dramaturg i aktivist, Augusto Boal.

Tijekom rada na Festivalu, ostvario sam trajnu suradnju i komunikaciju s brojnim renomiranim kazališnim imenima, poput Cicely Berry (redateljicom glasa u Royal Shakespeare Company), Adrianom Jacksonom (umjetničkim voditeljem jedinog britanskog kazališta beskućnika Cardboard Citizens), Marcom Lulyjem (svjetski poznatim stručnjakom Commedije dell’Arte), Rosom Luisom Marquez (teatrologinjom i stručnjakinjom latinoameričkog kazališta), Antonijem Martorellom (najvećim suvremenim portorikanskim slikarom, dobitnikom nagrade National Medal of Arts koju dodjeljuje predsjednik SAD-a) te Hayashijem Hidekijem (japanskim redateljem i direktorom japanskog Centra ITI), s kojim sam surađivao i na predstavi Desdemona 1999. g.

Hrvatski centar za dramski odgoj na osnovi stečenog iskustva i završenih radionica dodijelio mi je stručno zvanje Dramskog pedagoga – mentora.

U potrazi za novim izazovima i dodatnom edukacijom, 2019. g. upisujem i Prvi hrvatski studij pripovijedanja te 2021. g. stječem zvanje Majstora pripovjedača. Između ostalog, član sam i Hrvatskog centra za dramski odgoj i Društva hrvatskih pripovjedača.

Sudjelovao sam na mnogim kazališnim susretima u zemlji i inozemstvu (Danska, BiH, Srbija, Španjolska, Portugal, Italija). Vodio sam razne radionice i projekte u Hrvatskoj, Srbiji, Bugarskoj i Portugalu za organizacije kao što su UNICEF, Amnesty International, Sigurna kuća Istra, Projekt građanske demokratske inicijative i dr.

Sa svojom kazališnom grupom kao jedinim hrvatskim predstavnicima, 2001. g. sudjelujem u važnom međunarodnom projektu Kulturne olimpijade u Danskoj. Od 2011. do 2013. sudjelovao sam u međunarodnom projektu TOgether te postao članom međunarodne kazališne družine istog imena s kojom sam napravio predstavu forum-kazališta Hotel EUropa s kojom sam gostovao u Lisabonu, Edinburgu, Berlinu, Bologni, Ljubljani i Ateni.

Od 2016. vodim amatersku Kazališnu družinu Rastrepuh pri Centru za kulturu i obrazovanje Pazin (bivše Pučko otvoreno učilište u Pazinu).

Glumio sam u tridesetak te režirao desetak kazališnih predstava. Neke od važnijih uloga ostvario sam u predstavama:

• William Shakespeare/Darko Lukić/Daniel Načinović San ljetne noći u režiji Roberta Raponje (uloga Vratila),
• Orlando Forioso Karneval Odisej u režiji Orlanda Foriosa (uloga Odiseja),
• William Shakespeare/Hayashi Hideki Desdemona u režiji Hayashija Hidekija (uloga Othella),
• Paolo Diacono Mirakul o Teofilu u režiji Marca Lullyja (uloga Teofila),
• Dario Fo Potplaćeni! Ne plaćamo! u režiji Patrika Lazića (uloga Giovannija);

Dok su neke od mojih režija:

• Gordon Scammell Društvene igre,
• Osvaldo Dragún Priče koje valja pripovijedati,
• Milica Kranjčić/Aleksandar Bančić Štuorice od polnoći,
• Sonja Boljunčić i članovi kazališne družine “Rastrepuh” Jama,
• Ned Glasier/Emily Lim/Company Three Oluja u glavi,
• Dennis Kelly DNK,
• Sonja Boljunčić Kilimandžaro.

Zajedno s Valterom Rošom, na istarsku sam čakavicu preveo tekstove Mistero Buffo i Potplaćeni! Ne plaćamo! talijanskog nobelovca Darija Foa. Prevodim tekstove s talijanskog, portugalskog, španjolskog i engleskog jezika.

Moji prijevodi uključuju posljednju knjigu Augusta Boala Estetika potlačenih (INK, Pula 2016.), što je jedini prijevod te knjige na hrvatskome jeziku. Preveo sam i dramske tekstove: Priče koje valja pripovijedati Osvalda Dragúna, Oluja u glavi Neda Glasiera, Emily Lim i Company Three, DNK Dennisa Kellyja.

Objavio sam članke o kazalištu u biltenima Amnesty Internationala Hrvatska i Hrvatskog centra za dramski odgoj te u knjigama Theater im Dialog: heiter, aufmüpfig und demokratisch. Deutsche und europäische Anwendungen des Theaters der Unterdrückten (ibidem, Hannover 2004.) i Ne raspravljaj, igraj! (HCDO, Zagreb 2007.).

Tijekom 2022. g. razvio sam i multimedijalni pripovijedni projekt Kantuôn Ćakuluôn kojim želim revitalizirati tradiciju narodnog usmenog pripovijedanja.

Od 2023. do 2025. godine radio sam kao voditelj kulturnih djelatnosti u Centru za kulturu i obrazovanje Pazin.