Kantuôn Ćakuluôn – Podcast – Epizoda 2 – Grat svete Luzariji

Svake godine, za proljetnog ekvinocija, obilježavamo Svjetski dan pripovijedanja (World Storytelling Day). Magično je to vrijeme. Zimu, glad i smrt ostavljamo iza sebe i slavimo ponovno rođenje, život i bogatstvo.

Svaki Svjetski dan pripovijedanja nosi svoju temu. Ovogodišnja je “Lost and found” / “Izgubljeno i pronađeno”. Čim sam čuo koja je tema, odmah sam znao kojom ću pričom obilježiti taj dan.

Grat svete Luzariji je priča koja govori o izgubljenoj ljubavi koju naš junak na sve moguće načine pokušava vratiti.

Kada slušamo priču ili je čitamo različite nas stvari privlače. Nekada je to struktura, nekada likovi, a ponekad konkretne slike. To je bio moj slučaj s ovom pričom. Iako je imala vrlo čudnu strukturu, odmah me njoj privukla slika veša koji se suši na vjetru pored mora. Ta je slika bila moj prozor u ovu priču. Kao što sam napisao, struktura je bila podosta specifična i što sam više čitao to mi je bilo sve jasnije. Kazivač je u jednu priču spojio njih tri. Nije to nikakva posebnost. To se često događa kada se priče dalje prepričavaju. Neke gube svoje osnovne elemente, a neke dobivaju viškove.

Bio sam spreman priču pripovijedati onako kako sam je pročitao, no kada sam je ispričao svojoj majci iznenadila me njena reakcija. Nije joj se svidjela priča jer junak, koji je na početku bio priglup i smotan, u nastavku priče postaje vrlo mudar i snalažljiv i to bez razloga. Ta njena opaska me potakla da pokušam rekonstruirati onaj dio priče koji mi se činio važnijim. Maknuo sam dva početna segmenta koja su bila vrlo duhovita, ali mi se činilo da su tu samo kako bi nasmijala, a nemaju veze s glavnom pričom.

E, sad, vrlo je znakovito da mi je u pripremi ove priče nesvjesno pomogla moja majka jer figura majke je u priči vrlo važna.

Naš junak, u početku, živi s majkom i odlučuje se na onaj korak koji je nužan, ali problematičan u životu svakoga čovjeka, a pogotovo muškarca. Osamostaljenje i odvajanje od majke. On odlazi u svijet i u dalekom gradu upoznaje ženu s kojom želi provesti ostatak života. Svetu Luzariju. Nakon devet godina, junak želi ponovno vidjeti svoju majku i taj čin, ta želja, dovodi nas do zapleta. Junak gubi svako sjećanje na svoju ženu te ostaje s majkom devet godina, dok mu se ne vrati sjećanje. I tada kreće u potragu za suprugom.

No, kako bismo bolje shvatili priču, treba otkriti tko je zapravo sveta Luzarija. Kada sam krenuo spremati priču odmah sam guglao “Sveta Luzarija” misleći da ću pronaći informacije o svetici imena Luzarija. Naravno, takva svetica ne postoji. No, ono što sam pronašao bile su crkve Gospe od Ruzarija, odnosno Gospe od krunice, ružarija, ruzarija, luzarija. Znači, sveta Luzarija nije nitko drugi do Gospe, Majke Božje.

Ako tako čitamo ovu priču onda možemo shvatiti da putovanje našega junaka vodi od majke ka Majci. To je čisto spiritualno putovanje, težnja čovjeka da se duhovno uzdigne.

Vrlo mi je zanimljivo da sam pronašao dvije župe Gospe od Ružarija i to obje u Zadarskoj nadbiskupiji (Posedarje i Ražanac). Možda su to gradovi svete Luzarije iz priče? Kako su mnogi od današnjih stanovnika Istre potomci doseljenika iz okolice Zadra možda su se naši stari ovom pričom vraćali svojoj Majci, svojim korijenima?

Htio bih ovdje skrenuti pažnju na još jedan detalj, koji mi je stvarao moralnu dvojbu. Nisam znao trebam li ga ostaviti u priči ili ne. No, istražujući malo kako su se neki elementi u pričama vremenom mijenjali, došao sam do zaključka da ga ipak ostavim. Naime, na kraju priče, kada naš junak napokon pronađe svetu Luzariju on skida svoj magični kaput i pljusne je. Ako doslovno shvatimo pljusku naravno da nam dolaze moralne dvojbe. No, ako znamo da su se u pričama nekada, zbog srama kazivača, ili zbog dobi slušatelja, neke riječi kamuflirale drugima, onda možemo shvatiti što je ta pljuska trebala značiti.

Tijekom svog istraživanja istarskih narodnih priča često sam nailazio na tragove lascivnih opisa. Ponekad su oni bili vrlo očiti, a ponekad su maskirani ili jednostavno neizrečeni.

Jezik koji koristim u pripovijedanju je pretežito žminjska čakavica s pokojim upadom jugozapadnog istarskog dijalekta.

Kako biste bolje uživali u priči preporučam da se udobno smjestite, prigušite svijetlo u prostoriji, stavite slušalice i zatvorite oči.

Želim vam ugodno slušanje.

Poveznica na podcast: Epizoda 2 (ovdje)
Podcast možete slušati i na Spotify (ovdje) i Apple Podcasts (ovdje). Pretplatite se!!

RJEČNIK

Bivat – stanovati, živjeti
Prit – doći
Naprov – vrlo
Naredno – ugodno
Storit – učiniti
Čuda – mnogo
Iskat – tražiti
Se stat (na kega) – sresti (nekoga)
Namurati se – zaljubiti se
Domislit se – sjetiti se
Jušto – baš
Bušat – (po)ljubiti
(Po)zabit – zaboraviti
Povedat – reći
Ladri – lopovi
Karat se – svađati se
Kapot – kaput
Škuornji – čizme
Čarovni – čarobni
Živine – životinje
Trumbeta – truba
Tići – ptice
Vetri – vjetrovi
Bjankarija – veš
Kamara – soba
Kantat – pjevati
Ruompati – udarati
Na jedan bot – odjednom
Boro – komoda

3 Comments

  1. Marijana Mary kaže:

    Aleksandar, hvala ti, priča je vrlo lijepa a posebno što si podijelio svoj proces rada na priči kojim si joj dao novi život. Bravo!

    Sviđa mi se

    1. abancich kaže:

      Hvala ti, Marijana, na podršci i komentarima.

      Sviđa mi se

      1. Marijana Mary kaže:

        Hvala tebi na tvom krasnom radu.

        Sviđa mi se

Odgovori na abancich Otkaži odgovor

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s